PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Publicista i pisac Vojislav Budo Gledić postao je prepoznatljiv po knjigama koje su posvećene životu i stvaralaštvu najvećih imena srpske nauke i kulture. Među tim knjigama značajno mjesto zauzima i knjiga o Jovanu Cvijiću, koja se prošle godine pod naslovom „Jovan Cvijić, geograf nacionalnog duha”, pojavila u izdanju „Štampara Makarija” iz Beograda i „Obodskog slova” iz Podgorice. Iz ove knjige u narednih nekoliko brojeva, prenijećemo najinteresantnije segmente koji govore o ovom velikom naučniku, istraživaču, pedagogu i rodoljubu.
Vojislav Gledić je, inače, do sada objavio preko pedeset samostalnih naslova slične tematike, a nekoliko rukopisa nalazi mu se u pripremi. Bio je profesor matematike i drugih predmeta u Gimnaziji i Tehničkoj školi na Cetinju. Član je Udruženja književnika Crne Gore i Saveza novinara Srbije i Crne Gore.
Jovan Cvijić je jedan od najznamenitijih srpskih naučnika, izuzetno cijenjen i u svijetu. On je utemeljivač naučne geografije i drugih srodnih nauka na Beogradskom univerzitetu. Osnovao je i posebnu školu, poznatu po imenu Cvijićeva škola, koja je odigrala značajnu ulogu u prikupljanju, obradi, sistematizaciji i prezentaciji mnogih veoma značajnih istraživanja o raznovrsnim pojavama i procesima na ovim prostorima. Ovaj svestrani naučnik i istraživač se sa podjednakim zalaganjem i uspjehom bavio gotovo svim oblastima geografija, ali je najveće rezultate postigao na polju geomorfologije, etnologije, etnopsihologije, antropogeografije, limnologije i drugim srodnim oblastima, posebno u onim koje se odnose na detaljnije izučavanje naših krajeva, odnosno područja naseljenog Južnim Slovenima, kao i cijelog Balkanskog poluostrva. Tokom svojih gotovo četiri decenije (tačnije, 38 godina) dugih terenskih ispitivanja, po Balkanskom poluostrvu, Južnim Karpatima i Maloj Aziji, ovaj neumorni putnik i ispitivač je najveću pažnju poklanjao svestranim i detaljnim istraživanjima krastoloških, geomorfoloških, geotektonskih i limnoloških pojava i osobenosti.
Na svojim putovanjima se veoma dobro upoznao i sa ljudima koji su življeli u specifičnim zajednicama i u naseljima koja su imala niz osobenosti. O tome se do tada nije mnogo vodilo računa u evropskoj nauci niti su vršena ozbiljnija i svestranija ispitivanja. To je Cvijić brzo pronicljivo zaključio, krajem 19. i na početku 20. vijeka, odnosno u vrijeme kada je takav način života još uvijek bio veoma izražen. Uvidio je da će brza industrijalizacija i promjene načina života uticati i na ljude i način organizacije njihovog života i izgradnju naselja, kuća i pomoćnih objekata. Stoga je uporedo sa polaznim, uobičajenim geografskim, geološkim, odnosno geomorfološkim i sličnim proučavanjima, otpočeo i da istražuje i bilježi i ljudske zajednice, njihov način života i izgradnje naselja i raznih objekata. I u okviru tog domena svoga pionirskog rada, Cvijić je postigao dostignuća od trajnog naučnog, istorijskog i kulturnog značaja.
Cvijić je bio, prije svega, srpski naučnik posvećen proučavanju pitanja, pojava i fenomena iz domena geografije i njoj bliskih disciplina, ali je svojim dragocjenim, temeljnim, svestranim, dugotrajnim i plodotvornim radom dao doprinos i svjetskoj nauci. Zapravo, cio svoj život (koji je trajao relativno kratko, svega 62 godine) posvetio je neposrednim, terenskim ispitivanjima i svake godine je, u zrelom dobu života, po nekoliko mjeseci provodio na putovanjima i direktnim istraživanjima. Daleko od gradske vreve, po pustim i teško pristupnim planinskim i drugim vrletima, u omanjem društvu svojih saradnika ili pratilaca, ovaj neumorni istraživač je po više puta ispitivao svaki kutak Srbije, Bosne, Hercegovine, Makedonije, Crne Gore i drugih područja. Proučavao je, takođe, i druge geografske oblasti u cilju sticanja neposrednih i pouzdanih saznanja o svim bitnim činjenicama koje se odnose na fizičke osobenosti odgovarajućeg područja.
Uočavao je i pomno posmatrao, ispitivao, analizirao, tumačio i bilježio specifične sociološke pojedinosti vezane za geografske i druge lokalne uslove života. Tako je svoja istraživanja proširio sa fizičko-geografskih na antropogeografska, etnografska i etnološka proučavanja. Njima je, još na samom početku svoje naučne djelatnosti, u svoj sistem nauka priključio psihologiju i etnopsihologiju. Ta svoja ispitivanja je obavljao u okviru proučavanja narodâ i etničih grupa, proučavao je njihovu raprostranjenost i osobenosti, autentičnu kulturu i stepen prosvijećenosti, njihov nivo privrednog i istorijskog razvoja; detaljno je, takođe, istraživao tipove i karakteristike naselja, izgled kuća i način života stanovnika na raznim područjima Balkanskog poluostrva. Na taj način je prikupio, obradio i protumačio ogromnu materijalnu i duhovnu građu od trajnog naučnog i istorijskog značaja.
(NASTAVIĆE SE)